Uvodno o racionalnom odlučivanju
     Teorije racionalnog ponašanja orijentiraju se na klasičnu teoriju Adama Smitha i pozivaju se na Max Weberov program sociologije. Max Weber (1864.-1920.) jedan je od najutjecajnijih zastupnika ideje racionalnosti u odlučivanju. Iako je Weber prvi ukazao na važnost racionalnosti u odlučivanju, Herbert Simon bio je prvi koji je tu ideju racionalnog odlučivanja primijenio na poslovno odlučivanje.

     Racionalan je onaj menadžer donositelj odluka koji ima sve informacije potrebne za odlučivanje, i jasno određen cilj koji želi ostvariti.  Menadžeri su osobe koje moraju biti odgovorne za odluke koje donose, jer one često ne utječu samo na karijere, nego i na živote velikog broja ljudi. Rezultat odstupanja od racionalnih metoda odlučivanja može imati katastrofalne posljedice.

   Često se kaže kako bi donošenje odluka bilo učinkovito ono mora biti i racionalno. Ali, što je zapravo racionalnost? Kako možemo znati da osoba razmišlja ili odlučuje racionalno?

     Najjednostavniji odgovor na ovo pitanje bi bio da ljudi racionalno djeluju ili odlučuju onda kada nastoje postići neki cilj koji ne mogu ostvariti bez akcije. Oni moraju jasno razumjeti sve pravce kojima se cilj može postići, te isto tako moraju imati informacije i sposobnosti da vrednuju alternative u smjeru postavljenog cilja. Svakako najvažnije je da u njima postoji želja kojom će doći do najboljeg rješenja upravo izborom alternativa koja će najučinkovitije zadovoljiti postavljeni cilj.

     Odlučivanje je racionalno:

-          ako donositelj odluke vjeruje da su odabrana sredstva zaista najučinkovitija

-          ako se odabranom akcijom najbrže postižu ciljevi donositelja odluke

-          ako su ciljevi donositelja odluke pravi ciljevi, tj.oni ciljevi koje donositelj odluke zaista treba postaviti u procesu odlučivanja.


Izvor: . Robbins, S.P., Judge T.A.,: Organizacijsko ponašanje, 12. Izdanje, MATE, Zagreb, 2010.