Kako treba donositi racionalne odluke?

Odlučivanje nastaje kao reakcija na neki konkretan problem, što bi ukratko rečeno značilo da postoji određeni raskorak između onoga što je trenutno i onoga što želimo, te tako moramo tragati za određenim alternativama odnosno izborima kako bismo donijeli što racionalniju odluku. Prema tome, uzmemo li u obzir da su nam ciljevi poznati, prvi korak u odlučivanju predstavlja upravo utvrđivanje alternativa. Gotovo uvijek postoji neki oblik alternative, te stoga ako nam se čini da ima samo jedan on je vjerojatno pogrešan, ili s druge strane nismo dovoljno promislili. Sposobnost razvijanja alternativa jednako je važna kao i pravilan odabir među njima. Ono što nam stoji na putu postizanja željenog cilja jeste ograničavajući čimbenik koji nam omogućuje sužavanje potrage za alternativama. Načelo ograničavajućeg čimbenika glasi: Prepoznavanjem i savladavanjem onih čimbenika koji presudno stoje na putu do cilja, može se izabrati najbolji alternativni pravac akcije.
U cilju što racionalnijeg donošenja odluka najprije moramo biti svjesni da problem postoji i da trebamo donijeti odluku što je stvar naše osobne percepcije. Svaka odluka tako predstavlja spoj triju čimbenika: intuicije, procjene i racionalnosti.
Nadalje, svaka odluka zahtjeva interpretaciju informacija. Podaci se najčešće dobivaju iz različitih izvora te je njih stoga potrebno provjeriti, obraditi i interpretirati. S druge strane, informacija je ključni čimbenik procesa odlučivanja, te ona stoga mora biti: točna, pouzdana, provjerena, sveobuhvatna, adekvatna, potpuna te precizna.
Često se misli kako je najbolji odlučitelj racionalan, tj. kako on donosi odluke i izbore koji maksimaliziraju vrijednost, ali da bi donesena odluka uistinu bila racionalna ona prije svega mora nuditi optimalne izglede za postizanje određenog cilja. Važno je napomenuti i to da vodeći kriterij u racionalnom odlučivanju mora biti efikasnost.
Izvor: Weihrich, H., Koontz H.,: Menedžment, MATE, Zagreb, 1994.
Nema komentara:
Objavi komentar