Jeste li znali?

►    Osobe koje većinu života provedu obavljajući poslove koji im ne omogućuju donošenje odluka o tome što će i kako raditi, vjerojatnije će umrijeti ranije nego osobe koje na poslu imaju više prilika za donošenje odluka, pokazalo je novo istraživanje.

►    Osobe koje su na poslu mogle donositi vrlo malo odluka umirale su ranije od osoba na vrlo zahtjevnim radnim mjestima.

►    „Besmislen posao štetno utječe na zdravlje“, a osobe koje obavljaju takav posao sklonije su izlagati svoje zdravlje većem riziku. Pasivni poslovi koji uzrokuju dekoncentriranost i izazivaju pospanost mogu, zapravo, biti vrlo stresni.

►    Prijašnja su istraživanja pokazala da nezanimljivi poslovi mogu uzrokovati otpuštanje hormona stresa. Rezultati studije temelje se na analizi fizičkih i psiholoških radnih uvjet članova 5000 kućanstava.

Faze racionalnog odlučivanja                              

a) dijagnosticiranje problema, odnosno identifikacija problema prva je faza s kojom započinje svaki proces racionalnog odlučivanja. 

b) prepoznavanje ograničenja u odlučivanju nezaobilazna je faza upravo zbog toga što ona određuje okvir unutar kojega možemo tražiti alternativna rješenja. 

c) pošto smo odredili okvire za traženje rješenja, u ovoj fazi prepoznajemo sve mogućnosti odnosno određujemo alternativu između čega će se odabrati jedna kao najpovoljnija. 

d) u četvrtoj fazi se obavlja procjena odnosno ocjenjivanje svake od predloženih alternativa. Ocjena odnosno procjena svake od alternativa trebala bi se temeljiti na kvalitativnim i kvantitativnim čimbenicima. 

e) peta odnosno zadnja faza jest izbor najpovoljnije alternative odnosno donošenje odluke. Taj je posao jednostavan ako je bila moguća adekvatna valorizacija svake od alternativa. U protivnom će se donošenje odluka u ovoj zadnjoj fazi racionalnog procesa odlučivanja morati temeljiti ili na intuiciji ili na prosuđivanju.

---

Izvor:  Sikavica, P., Novak, M.: Poslovna organizacija, treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Informator, Zagreb, 1999.

Kako treba donositi racionalne odluke?

Odlučivanje je kao pojam u vrlo širokoj uporabi, prisutno u svakodnevnom životu, kako profesionalnom tako i u privatnom; to je nešto što čini dio naše svakodnevice. Odluke se donose u svim područjima rada i života čovjeka. No, pitanje koje se postavlja je kako donijeti odluku koja će biti racionalna?

Odlučivanje nastaje kao reakcija na neki konkretan problem, što bi ukratko rečeno značilo da postoji određeni raskorak između onoga što je trenutno i onoga što želimo, te tako moramo tragati za određenim alternativama odnosno izborima kako bismo donijeli što racionalniju odluku. Prema tome, uzmemo li u obzir da su nam ciljevi poznati, prvi korak u odlučivanju predstavlja upravo utvrđivanje alternativa. Gotovo uvijek postoji neki oblik alternative, te stoga ako nam se čini da ima samo jedan on je vjerojatno pogrešan, ili s druge strane nismo dovoljno promislili. Sposobnost razvijanja alternativa jednako je važna kao i pravilan odabir među njima. Ono što nam stoji na putu postizanja željenog cilja jeste ograničavajući čimbenik koji nam omogućuje sužavanje potrage za alternativama. Načelo ograničavajućeg čimbenika glasi: Prepoznavanjem i savladavanjem onih čimbenika koji presudno stoje na putu do cilja, može se izabrati najbolji alternativni pravac akcije.

U cilju što racionalnijeg donošenja odluka najprije moramo biti svjesni da problem postoji i da trebamo donijeti odluku što je stvar naše osobne percepcije. Svaka odluka tako predstavlja spoj triju čimbenika: intuicije, procjene i racionalnosti.

Nadalje, svaka odluka zahtjeva interpretaciju informacija. Podaci se najčešće dobivaju iz različitih izvora te je njih stoga potrebno provjeriti, obraditi i interpretirati. S druge strane, informacija je ključni čimbenik procesa odlučivanja, te ona stoga mora biti: točna, pouzdana, provjerena, sveobuhvatna, adekvatna, potpuna te precizna.

Često se misli kako je najbolji odlučitelj racionalan, tj. kako on donosi odluke i izbore koji maksimaliziraju vrijednost, ali da bi donesena odluka uistinu bila racionalna ona prije svega mora nuditi optimalne izglede za postizanje određenog cilja. Važno je napomenuti i to da vodeći kriterij u racionalnom odlučivanju mora biti efikasnost.

---

Izvor:  Weihrich, H., Koontz H.,: Menedžment, MATE, Zagreb, 1994.

Principi racionalnosti

Racionalan donositelj odluke ima dobro utvrđenu funkciju korisnosti te može dodijeliti kardinalnu korisnost bilo kojem scenariju u odlučivanju ( principi racionalnosti)

Principi racionalnosti:

·         princip sklonosti

·         princip tranzitivnosti

·         princip zamjenjivosti

·         princip stalnosti

·         princip sigurnosti

·         princip neprevladivosti

·         princip stabilnosti 

Izvor: 

Barković, D.: Menadžersko odlučivanje, EFOS, Osijek, 2009.

Procedura racionalnog odlučivanja

Procedura racionalnog odlučivanja odvija se u nekim koracima:

Problem opiši što šire!

Problemi: troši se premalo vremena na definiciju problema, za nepoznatu suštinu i cjelovitost problema traže se rješenja.

Izlaz: odvojite fazu dijagnoze problema od faze rješavanja problema.       

Postavi cilj koji će značiti nestanak problema!

Problemi: cilj se najčešće ignorira ili miješa ga se s rješenjem. Npr. kod prevelikih            zaliha cilj je: sniziti vezani kapital. Rješenja mogu biti: povećati prodaju, sniziti proizvodnju, oglasiti rasprodaju…

Izlaz: dobro osmisli što želiš dostići ubuduće i onda kreni na traženje rješenja koja će to omogućiti.

Nađi što više polaznih rješenja!

Problemi: šefov prijedlog je prvi, prebrzo se ide na rješenja, prebrzo na izvor s prividnom alternativom, nema sukobljenih mogućnosti.

Izlaz: odvoji fazu predlaganja od ocjenjivanja rješenja.

Odredi kriterije za ocjenjivanje prijedloga!

Problemi: uopće nema kriterija za vrednovanje rješenja, „naštimavanje“ kriterija da bi se unaprijeđeni izbor opravdao, negiranje kriterija u sugovornika, navijanje za „moje kriterije“, kriteriji nisu rangirani…

Izlaz: kriteriji prije faze izbora! Kriteriji što prije, što više kriterija, kriterije rangirati po važnosti!

Odredi mjerila kojima se lako mjeri kakvoća prijedloga!

Problemi: mjerilo je preopćenito ( što znači npr.: „biti bolji“), mjerila su najčešće uvijek opisna, a ne brojčana.

Izlaz: naći pogodna mjerila, a njih je uvijek više.

Pojedinačno ocijeniti rješenja pa sačiniti rang listu!

Treba usporediti sva rješenja – analitički, kvantitativno i kvalitativno. Ne treba robovati matematičkom iskazu, ali ga uvažiti. Problemi ove faze su: „nedostatak papira“ da bi se sve stavilo u neku dobru tablicu, nedostatak kalkulatora da bi se koristile brojke, nedostatak odgovornosti za posljedice, sklonost intuiciji i kad se može odlučiti racionalno, nesklonost baratanju brojkama i provjeri argumenata.


Izvor: Sikavica, P., Bahtijarević – Šiber, F., Menadžment, teorija menadžmenta i veliko empirijsko istraživanje u Hrvatskoj, MASMEDIA, Zagreb, 2004.

Uvodno o racionalnom odlučivanju
     Teorije racionalnog ponašanja orijentiraju se na klasičnu teoriju Adama Smitha i pozivaju se na Max Weberov program sociologije. Max Weber (1864.-1920.) jedan je od najutjecajnijih zastupnika ideje racionalnosti u odlučivanju. Iako je Weber prvi ukazao na važnost racionalnosti u odlučivanju, Herbert Simon bio je prvi koji je tu ideju racionalnog odlučivanja primijenio na poslovno odlučivanje.

     Racionalan je onaj menadžer donositelj odluka koji ima sve informacije potrebne za odlučivanje, i jasno određen cilj koji želi ostvariti.  Menadžeri su osobe koje moraju biti odgovorne za odluke koje donose, jer one često ne utječu samo na karijere, nego i na živote velikog broja ljudi. Rezultat odstupanja od racionalnih metoda odlučivanja može imati katastrofalne posljedice.

   Često se kaže kako bi donošenje odluka bilo učinkovito ono mora biti i racionalno. Ali, što je zapravo racionalnost? Kako možemo znati da osoba razmišlja ili odlučuje racionalno?

     Najjednostavniji odgovor na ovo pitanje bi bio da ljudi racionalno djeluju ili odlučuju onda kada nastoje postići neki cilj koji ne mogu ostvariti bez akcije. Oni moraju jasno razumjeti sve pravce kojima se cilj može postići, te isto tako moraju imati informacije i sposobnosti da vrednuju alternative u smjeru postavljenog cilja. Svakako najvažnije je da u njima postoji želja kojom će doći do najboljeg rješenja upravo izborom alternativa koja će najučinkovitije zadovoljiti postavljeni cilj.

     Odlučivanje je racionalno:

-          ako donositelj odluke vjeruje da su odabrana sredstva zaista najučinkovitija

-          ako se odabranom akcijom najbrže postižu ciljevi donositelja odluke

-          ako su ciljevi donositelja odluke pravi ciljevi, tj.oni ciljevi koje donositelj odluke zaista treba postaviti u procesu odlučivanja.


Izvor: . Robbins, S.P., Judge T.A.,: Organizacijsko ponašanje, 12. Izdanje, MATE, Zagreb, 2010.